"Užitak i Prijateljstvo: Vaš Vodič kroz Zabavu"

Koliki su stvarni gubici u ratu Rusije i Ukrajine? Brojke su zastrašujuće Procjene gubitaka u ratu između Rusije i Ukrajine i dalje izazivaju rasprave. Nedavna tvrdnja ruskih hakera o 1,7 milijuna poginulih ukrajinskih vojnika naišla je na veliko nepovjerenje analitičara, jer nije potkrijepljena dokazima. Ipak, i konzervativnije procjene pokazuju da su brojke stravične na obje strane. Gubici Ukrajine Prema dostupnim podacima i analitičkim procjenama, ubijeno je između 160 i 200 tisuća ukrajinskih vojnika. Ako se uzme omjer 4 prema 1 za ranjene, nestale i zarobljene, ukupni gubici mogli bi biti između 800 tisuća i milijun ljudi. U ovu procjenu ulaze svi rodovi vojske, policija, nacionalna garda, SBU i strani plaćenici. Ipak, brojke se temelje uglavnom na osmrtnicama i javno dostupnim podacima, bez potpune evidencije. Gubici Rusije Portal Mediazona identificirao je više od 120 tisuća poginulih ruskih vojnika, dok se procjene penju do 170 tisuća, uključujući vojsku, nacionalnu gardu,...

Bio sam na dnu i vidio mnoge ljude Kažu da je dno usamljeno mjesto, da tamo padneš sam i nitko te ne vidi, da nikoga nije briga za tebe. Nisam vjerovao da je tako loše biti na dnu – sve dok nisam sam pao i osjetio kako je to zapravo. Biti na dnu je jako bolno i iscrpljujuće, posebno dok gledaš kako drugi sretni prolaze, a za tebe nitko ne mari. Kad sam udario u dno, shvatio sam da nije prazno. Tamo je bilo mnogo ljudi. Neki su bili tu zbog bolesti, neki zbog gubitka voljenih, neki zbog teških odluka koje su ih slomile. Neki su izgubili posao, dom, ili vjeru u sebe. Vidio sam ljude koji su nekada bili snažni, a sada potpuno iscrpljeni, fizički ili psihički, nesposobni da se podignu. Nitko im nije pružio ruku. Svaka priča bila je tužna na svoj način. Jedni su plakali tiho, drugi su se pravili da su dobro, skrivajući bol. Neki su samo sjedili, predani sudbini, jer nisu imali snage ni motivacije da se bore. Bilo je očito da su mnogi na dnu ostali sami jer svijet često gleda drugamo, a...

"Prazan tanjur – šutnja koja boli" Negdje daleko, iza mora i planina, živi dječak po imenu Amir. Ima samo pet godina. Njegova najveća želja nije nova igračka, nije bicikl, nije ni čokolada. Njegova želja je jednostavna – da pojede nešto toplo i da popije čašu čiste vode. Ali Amir ne živi samo u gladi. On živi i u strahu. Svaki dan oko njega odjekuju eksplozije. Granate ne biraju koga pogađaju – ni djecu, ni majke, ni stare. Njegov otac je bio taj koji se svakog jutra gurao u redovima gdje se dijeli hrana. Stajao je satima, ponekad na kiši, ponekad pod prijetnjom snajpera, samo da donese sinu barem komadić kruha. Sada ga više nema. Poginuo je, kao i mnogi drugi očevi, majke i braća. Ostala su djeca sama, bez ikoga ko bi se izborio za njihov zalogaj. Jednog jutra, dok se u bogatim gradovima peku kolači, pune stolovi i baca hrana, Amir sjeda pred svoj prazan tanjur. Na njemu stoji samo mali komadić kruha koji mu je netko uspio donijeti. On se osmjehuje. Ne zato što je sit, ...