Bio sam na dnu i vidio mnoge ljude Kažu da je dno usamljeno mjesto, da tamo padneš
Bio sam na dnu i vidio mnoge ljude
Kažu da je dno usamljeno mjesto, da tamo padneš sam i nitko te ne vidi, da nikoga nije briga za tebe. Nisam vjerovao da je tako loše biti na dnu – sve dok nisam sam pao i osjetio kako je to zapravo. Biti na dnu je jako bolno i iscrpljujuće, posebno dok gledaš kako drugi sretni prolaze, a za tebe nitko ne mari.
Kad sam udario u dno, shvatio sam da nije prazno. Tamo je bilo mnogo ljudi. Neki su bili tu zbog bolesti, neki zbog gubitka voljenih, neki zbog teških odluka koje su ih slomile. Neki su izgubili posao, dom, ili vjeru u sebe. Vidio sam ljude koji su nekada bili snažni, a sada potpuno iscrpljeni, fizički ili psihički, nesposobni da se podignu. Nitko im nije pružio ruku.
Svaka priča bila je tužna na svoj način. Jedni su plakali tiho, drugi su se pravili da su dobro, skrivajući bol. Neki su samo sjedili, predani sudbini, jer nisu imali snage ni motivacije da se bore. Bilo je očito da su mnogi na dnu ostali sami jer svijet često gleda drugamo, a ne pruža ruku onima kojima je najpotrebnija.
Tad sam shvatio koliko sam sreće imao što sam se mogao sam podići. Pokušavao sam pomoći drugima koliko sam mogao, pružiti ruku onima koji su ostali dolje, ali shvatio sam da ni ja sam ne mogu sve. Neki ostaju na dnu jer im treba više od jedne ruke – trebaju podršku dobrih ljudi, zajednicu koja ne okreće glavu.
Iz tog iskustva naučio sam nekoliko stvari:
1. Snaga je rijetka i lako je ostati sam.
2. Ne možeš sve sam – tražiti pomoć nije slabost.
3. Ako se izvukao, koristi svoju snagu da pomogneš drugima, ali shvati da nisu svi sami sposobni ustati.
4. Dno nas uči suosjećanju – kad vidiš tuđu slabost, cijeniš vlastitu snagu i znaš koliko je važno biti ruka koja podiže.
Dno nije kraj. Dno je ogledalo. Pokazuje ti tvoju snagu i tuđu slabost – i pita te kakav ćeš čovjek biti kad se izvučeš.

Primjedbe
Objavi komentar