Postovi

Koliki su stvarni gubici u ratu Rusije i Ukrajine? Brojke su zastrašujuće

-
Slika
Koliki su stvarni gubici u ratu Rusije i Ukrajine? Brojke su zastrašujuće Procjene gubitaka u ratu između Rusije i Ukrajine i dalje izazivaju rasprave. Nedavna tvrdnja ruskih hakera o 1,7 milijuna poginulih ukrajinskih vojnika naišla je na veliko nepovjerenje analitičara, jer nije potkrijepljena dokazima. Ipak, i konzervativnije procjene pokazuju da su brojke stravične na obje strane. Gubici Ukrajine Prema dostupnim podacima i analitičkim procjenama, ubijeno je između 160 i 200 tisuća ukrajinskih vojnika. Ako se uzme omjer 4 prema 1 za ranjene, nestale i zarobljene, ukupni gubici mogli bi biti između 800 tisuća i milijun ljudi. U ovu procjenu ulaze svi rodovi vojske, policija, nacionalna garda, SBU i strani plaćenici. Ipak, brojke se temelje uglavnom na osmrtnicama i javno dostupnim podacima, bez potpune evidencije. Gubici Rusije Portal Mediazona identificirao je više od 120 tisuća poginulih ruskih vojnika, dok se procjene penju do 170 tisuća, uključujući vojsku, nacionalnu gardu,...
Objavi komentar
Pročitajte više

Bio sam na dnu i vidio mnoge ljude Kažu da je dno usamljeno mjesto, da tamo padneš

-
Slika
Bio sam na dnu i vidio mnoge ljude Kažu da je dno usamljeno mjesto, da tamo padneš sam i nitko te ne vidi, da nikoga nije briga za tebe. Nisam vjerovao da je tako loše biti na dnu – sve dok nisam sam pao i osjetio kako je to zapravo. Biti na dnu je jako bolno i iscrpljujuće, posebno dok gledaš kako drugi sretni prolaze, a za tebe nitko ne mari. Kad sam udario u dno, shvatio sam da nije prazno. Tamo je bilo mnogo ljudi. Neki su bili tu zbog bolesti, neki zbog gubitka voljenih, neki zbog teških odluka koje su ih slomile. Neki su izgubili posao, dom, ili vjeru u sebe. Vidio sam ljude koji su nekada bili snažni, a sada potpuno iscrpljeni, fizički ili psihički, nesposobni da se podignu. Nitko im nije pružio ruku. Svaka priča bila je tužna na svoj način. Jedni su plakali tiho, drugi su se pravili da su dobro, skrivajući bol. Neki su samo sjedili, predani sudbini, jer nisu imali snage ni motivacije da se bore. Bilo je očito da su mnogi na dnu ostali sami jer svijet često gleda drugamo, a...
Objavi komentar
Pročitajte više

Prazan tanjur – šutnja koja boli"

-
Slika
"Prazan tanjur – šutnja koja boli" Negdje daleko, iza mora i planina, živi dječak po imenu Amir. Ima samo pet godina. Njegova najveća želja nije nova igračka, nije bicikl, nije ni čokolada. Njegova želja je jednostavna – da pojede nešto toplo i da popije čašu čiste vode. Ali Amir ne živi samo u gladi. On živi i u strahu. Svaki dan oko njega odjekuju eksplozije. Granate ne biraju koga pogađaju – ni djecu, ni majke, ni stare. Njegov otac je bio taj koji se svakog jutra gurao u redovima gdje se dijeli hrana. Stajao je satima, ponekad na kiši, ponekad pod prijetnjom snajpera, samo da donese sinu barem komadić kruha. Sada ga više nema. Poginuo je, kao i mnogi drugi očevi, majke i braća. Ostala su djeca sama, bez ikoga ko bi se izborio za njihov zalogaj. Jednog jutra, dok se u bogatim gradovima peku kolači, pune stolovi i baca hrana, Amir sjeda pred svoj prazan tanjur. Na njemu stoji samo mali komadić kruha koji mu je netko uspio donijeti. On se osmjehuje. Ne zato što je sit, ...
Objavi komentar
Pročitajte više

Zaboravljeni roditelji i sin koji je postao stranac"

-
Slika
Na velikom parkiralištu ispred trgovačkog centra, sunce se odbijalo od sjajne karoserije crnog Mercedesa. Iz auta je izašao muškarac u savršeno ispeglanom odijelu, s luksuznim satom na ruci i pogledom punim samopouzdanja. Ljudi su ga promatrali s divljenjem. "To je uspješan čovjek", šapnu netko. "Zna kako se živi." Ali nisu znali da novac kojim je kupio to sve nije došao znojem, nego tuđim suzama. Nisu znali da iza njegove “uspješne” fasade stoje prevareni ljudi, obećanja koja nikad nije ispunio, i stotine sitnih nepravdi koje je sam sebi opravdao. A petnaest minuta dalje, u stanu koji miriše na vlagu i tišinu, sjedili su njegovi roditelji. Otac je šutke gledao u pod, a majka mu je grijala dlanove svojim ispucalim rukama. Frižider gotovo prazan. Lijekovi – preskupi. Jedina stvar koju su željeli nije bio novac. Nije bio poklon. Samo da im se javi. Da ih ne zaboravi. Da dođe, zagrli ih i pita: “Kako ste?” Ali on je “zauzet”. Zauzet prikazivanjem života koji n...
Objavi komentar
Pročitajte više

U dobru i u zlu – ali samo na riječima

-
Slika
U dobru i u zlu – ali samo na riječima Koliko puta ste čuli rečenicu: “Uvijek ću biti tu za tebe”? I koliko puta se ta rečenica pokazala kao šuplja fraza kad je došlo vrijeme da bude istinita? Živimo u vremenu gdje se svi u Boga kunu u svoje poštenje, a istovremeno – na svakom ćošku nas čeka netko tko će nas izigrati, ismijati, poniziti. Vrijeme u kojem su obećanja laka, a podrška rijetka. Ovo je priča o tome. --- Sara – žena koja je vjerovala U malom gradu, gdje se svi znaju, živjela je Sara. Obična žena, možda poput tebe ili mene. Vjerovala je u ljude, u dobrotu, u ono staro: “Što daš, to ti se vrati”. Godinama je bila uz druge. Pozajmljivala novac, čuvala tuđu djecu, bila rame za plakanje. Nije tražila ništa zauzvrat – samo malo zahvalnosti i ono najosnovnije: da joj ljudi budu uzvrat kad i ona padne. --- A onda – tišina Kada je Sara ostala bez posla, kad se razboljela, kad su je životne nedaće pritisle sa svih strana – ostala je sama. Ne samo fizički. Nego najgore – emo...
Objavi komentar
Pročitajte više

Odlazak bez povratka: Suze i nada u daljini“

-
Slika
Odlaze. Ne jer žele, već jer više nema drugog izbora. Odlaze majke s puno tuge u srcu, jer ostavljaju djecu — svoj najdragocjeniji dio sebe. Odlaze očevi koji su zadnji put poljubili djecu u snu, da im ne vide suzu u oku. Odlaze i mladi, puni nade, ali sa srcem koje puca jer ostavljaju sve poznato. Granica, autobus, stanica, aerodrom… Tamo gdje počinju kilometri, tu prestaje sigurnost. Tamo gdje završava zagrljaj, počinje samoća. Na rastancima nitko ne govori puno — jer kad bi progovorili, svi bi zaplakali. Ruke drhte, djeca mole: “Nemoj ići, tata…” Ali tata okrene glavu i kaže da mora. Majka drži osmijeh dokle god vidi dijete, a kad se vrata zatvore — slomi se. U tuđini — četiri zida. Prazna soba. Tuđe riječi. Tuđi ljudi. Na poslu — najteži zadaci, najduže smjene. Kroz dan šutnja. Kroz noć jastuk pun suza. Jedeš na brzinu, često hladno, sam. Dok jedeš, misliš — “da bar ovo jede moj sin”. Mnogi rade mjesecima i ne dobiju plaću. Prevare ih, ismiju, izbace. Neki spavaj...
Objavi komentar
Pročitajte više

Život na hladnom betonu: Priča o tome kako jedan čovjek traži dostojanstvo u svijetu koji ga ignorira"

-
Slika
U srcu grada, gdje svjetla nikada ne spavaju, gdje koraci odzvanjaju po pločnicima, a pogledi rijetko zastanu, živi on – beskućnik. Njegovo ime možda ne znamo, ali njegova priča nosi težinu svijeta. Svijet prolazi pored njega brzo, užurbano, kao da mu prisutnost remeti ritam svakodnevice. Ljudi spuštaju pogled, okreću glavu, kao da ga time brišu iz stvarnosti. A on – on je tamo svakoga dana, nevidljiv, ali prisutan. Jutra ga dočekuju na hladnom betonu, bez pokrivača osim neba. Kišu ne broji po kapima, već po satima koje mora preživjeti mokar i promrzao. Hrana je rijetkost, a dostojanstvo još rjeđe. Ipak, u njegovim očima ne vidiš samo bol. Tamo je i tiha snaga. I borba. Ponos što još uvijek postoji, što nije odustao. Nije uvijek bilo tako. Imao je nekada dom, ime na poštanskom sandučiću, osmijeh dobrodošlice na vratima. Imao je ruke koje su ga grlile i glasove koji su ga zvali. No život, u svojoj nepredvidivoj tišini, okrenuo se protiv njega. Jedan gubitak, jedna pogreška, jedan t...
Objavi komentar
Pročitajte više